13.07.2019.

nisam mogla

Jok ja. Izdrzat do kraja turbulentnu seriju. Pogledah zadnju epizodu, glava me zaลพdi eo ne prolazi ima 2h. Kafu sam pila nista. U kafetin gledam i kezim mu se " Necu te popit navlakuลกooo" Mama kaze da ja tablu ko bombone. Necemmm se pretvorit u Eminema i necu gledat vise turske serije. Gudbaj igeฤ‘elar. ๐Ÿ˜‹

12.07.2019.

au

Ja, apsolutni hejter turskih serija, zavrsih gledajuci istu. SRECA da je ima na yt. Ne mogu se prepoznat. Valjda sto je interesantna situacija a ne ljubavni jadi. Teska je brate ali i poucna. Kaze LLD da nisam normalna. E pa nek nisam poyy ๐Ÿ˜ธ Pisat cu nekad nesto konkretno dok me opiฤi taj mood Till then wish you all the best ๐Ÿ˜ฝ

29.06.2019.

part 3

Dodje i taj dan. Saburli rekoh plaho. Dogovorili smo susret za moj rodjendan, potrefilo se. Shock sam prezivjela. Nikad se brze nismo dogovorili. ๐Ÿ˜ฑ Nakon toliko godina.. Oka nisam sklopila noc prije putovanja, nije ni on pa je olaksavajuce kobiva :D Dok sam kontala sta cu obuci, kako kosu namjestiti ma pomislim idem najjednostavnije sto mogu. Nisam tip djevojke koja se aman sminka ko danasnje pjevacice, i danasnja mladez na sta se ugleda - obrve ne crtam, puder ne koristim. Tu i tamo volim stavit tus i rozi karmin. Plaho stoji uz plavu kosu (nidje veze sta ocu rec, valjda da plavkama top stoje njezne boje) Bem ti. Skrenem s teme vazda ko kad sam derle na mater. Mama novinarka, tata bio klavijaturista. Hocu pricat i pjevat jebi ga. ๐Ÿ˜ฃ Udjem ja u bus. Drhtim ja, drhti sjediste podamnom. Trudim se da narod ne vidi budaletinu. Nisam znala.sta cu od sebe. Saljem mu ja lokaciju nekih pola sata prije dolaska, ne znajuci da toliko jos ima. Kad sam saznala spuca me adrenalin ko da sam kurban pred klanje. ๐Ÿ‘ Stize bus. Mama me natrpala dzemperima, gacama, carapama ko da joj se vracat necu. Ha mozda je i kontala ๐Ÿ˜‚ Bismilu proucih, lomih ruke, autobus stade. Ja kao velika cura, krenuh lagano i zapnem silazeci niz stepenik. Zamalo da tresnem. Pogledam desno-lijevo, nema ga. Uzmem mobitel cisto da nesto radim nadajuci se da ce se ukazat soon. Zovnu moje ime. Ja se okrenem. Taj momenat cu dozivotno pamtiti.. zamalo infarkt. Skuliram se, poletim mu u zagrljaj. Da je bar bio neko to uslikat, eto, nek se nadje, al aj, najvaznije su uspomene. Jos mi ljepsi uzivo. ฤŒupo moj =D Poceli smo stidno da se gledamo i setati ulicama grada, pricajuci o mom gradu, kaficima, narodu, i te price ko sa taksistom ๐Ÿ˜ Krenusmo do prodavnice kupit sta nam treba, helem, nigdje nista otvoreno, jedva nadjosmo. Nahodali se, sjeli zapalit,odmorit i put pod noge. Dosli smo gore. Pobrinuo se da nam nije zima, i uopste oko svega, samo titra, juri negdje a ja ko debil stavila ruke na obraze i blejim u njeg, ne trepcem :D reko izvini ja sam malo retardirana moram tako da te analiziram. ๐Ÿ˜ธ Trajalo je to dok smo se opustili. Proveli smo 3 dana zajedno, fenomenalna kao i svaki put do sada. Bili smo ko djeca. Prvo se ustrucavali, pa mic po mic krenuli se zblizavati i otvorenije pricati. Kad sam mu se bas priblizila, u jednom momentu sam ga snazno zagrlila i stisla. Zmirila sam i naslonila se na njegovo rame. I samo ko neki flash mi proradi: vratise mi se sjecanja na nasa razna dopisivanja, slike, pjesme koje smo slali jedno drugom, prozivanja, ma sve. Imala sam folder u kompu sa raznim razgovorima i svim tim sto smo slali, medjutim padne mi sistem. ๐Ÿ’”Jedva sam to prezivjela. Kako sam se prisjetila toga, krenem da placem. A ja nekako kad placem ako je bas da me pogodilo tiho placem. Samo mi suze izlaze a muk ๐Ÿ˜‚๐Ÿ˜† I provali on to. Mokra mu majica.Pogledam ga i rekoh mu konacno koliko ga volim i koliko je to mozda njemu cudno, ali tako je. Objasnim mu sve. I tu noc mi izgovori " Volim i ja tebe " ๐Ÿ’

26.06.2019.

part 2

๐Ÿ’‘Nase dopisivanje je postalo vremenom nesto bez cega se ne moze. Mozda je to nekom i bolesno. E cuj, zaljubit se u nekog koga nisi vidio ama niti jednom. Moguce je. I to meni koja nije vjerovala da cu naici na nekog ko ce mi biti ono sto je on. Kontala sam da je sve to nekako prolazno, i da nema dubinskih osjecanja. Imala sam dvije duze veze, i realno sad kad pogledam na to, da mi Bog oprosti, nijednog ne da nisam zaista voljela vec je drugacija ljubav bila.Pogotovo sto su obojica u neku ruku dokazali da su pogresni izbori. Helem, bilo proslo. Moj LLD aj da ga tako nazovem (long love distance) je bio uvijek tu i kad sam bila u obje veze. Zeleni on, zelenim ja a nista. Prestala sam svaki put razmisljat o njemu sto je normalno jel, kad se upustis u novu vezu. Nekad bi mi na um pao pa bih mu krisom poslala poruku koju bih obrisala cisto da vidim sta ima, bez nekog osjecaja, nekako zaledjen osjecaj tada. U toku obje veze. Nasi razgovori su uglavnom zavrsavali zbog njegovog cudnog ponasanja kada spomenem da se vidimo. Vjesto je to izbjegavao ili bi se nasalio i nastavila bi prica u drugom smijeru. Ja bih to kulirala koliko bih mogla, a onda bih samo rekla sebi -Nista od ovog- odahnula i zapocela nesto s nekim. Dok sam bila sa drugim ex, isto mu se tako javih, ponekad. Ma za godinu i po-dvije koliko sam bila u vezi sam mu na fejsu znala mahnut :D Mahne i on meni, e rekoh dat cu ti znak tako, pa da se nekad bezveze cujemo. I fakat nisam tad osjecala ovo sad sto osjecam. Ovo mi se vratilo. Copy paste 2011.Nekako tad, ostala neka dragost pa cisto da se nasmijem i znam da je dobro. Ta netrpeljivost i izbjegavanje od susreta tolike godine me izludjivali, a nisam mogla prekinut kontakt. Jace od mene. Prosle godine na ljeto moja veza sa ex je postala monotona. Nije se trudio ni u kojem pogledu da nas ucini sretnim, da mi pokaze ljubav,paznju. Pocela sam izbjegavati poljupce, njegovo prisustvo mi je pocelo ici na zivce. Prestala sam da ga volim. Mnogo faktora je uticalo na nas kraj i pored ovoga. Jos jedno cudo koje se desilo pred sami raskid jeste da sam sanjala LLD. Tobejarabi. Sanjam svoj balkon i sjedimo ex, LLD, neki lik koji prica sa ex a LLD ๐Ÿ˜ gleda u mene i ja u njeg, jedemo se pogledima. Probudim se ja sva u goloj vodi, okrenem se kad ono ex hrce do mene ๐Ÿ˜‚ Kontam -Divno. Pocnu mene hvatat komarci, insekti, svemirci u stomaku, lete oni letim ja. I ja mami, ta cu, pozalim se. Mama rekoh, meni nije dobro. Moja veza sa E. nema smisla a kad pomislim na LLD i san ne znam jesam li normalna, hocel ovo proci. I nije me proslo. Raskinem vako 25.8. cini mi se da sam se isti dan javila LLD ๐Ÿ˜ป Uvijek isti, sa istim salama, ko da smo do tad svaki dan pricali, prihvatio je objerucke moje novo i finalno javljanje. Zacrtala sam da je to moj zadnji pokusaj neceg sa njim. Molila sam Boga da samo popijem kafu sa njim makar rekao da sam retard sto ista ocekujem. Lakse bi mi bilo. Bar da ga ostvarim eto.Tih dana ja nisam sebe mogla da prepoznam..Zalila sam se drugarici. Dobila sam izljev ljubavi u enormnim kolicinama. Nervozna sam bila i dumala kako da ja to njemu objasnim, a najradije bih mu priznala sve odmah na msg xD Plasila sam se da ce ga to otjerati od mene. Da ce pocet seenovi i udaljavanje. Svaku rijec sam vagala koju mu posaljem. Vratila sam se na staro nase nesto. :) Tipkali smo opet kao prije. Skontam ja da je najbolje lagano ga nagovarat na susret :D Pah, trajalo je to nekih 2 mjeseca dok smo dobro ispitali nase 'terene', namjere i slicno. Zavodila sam ga cim sam mogla :'D a i on mene. I dogovorimo mi FINALAN susret mjesec dana ranije. U to vrijeme mislila sam, treba mi stravu salit. Jedne prilike, daaaaavno, na Ilidzi ciganka dodje meni kaze ' Aj daj markUu da ti vidim u dlAn' haj reko, skepticno a radoznalo i zazelim njega HAHA. Au kaze, eto bit ces sa njim. Samo sam se nasmijala ladno :D Vjerujte ljudi, skoro sam se zaklela Bogom da taj covjek i ja se necemo vidjet 30 sekundi, onako brzinski a kamoli sta drugo. I evo sta ispade, ne ureklo se. Iduci post ide o nasem prvom susretu. ๐Ÿ’๐Ÿ’‘ I naravno kako sam ja to podnijela junacki bez da sam popila tablu apaurina.

24.06.2019.

Ljubav

Imala sam more blogova i user-a. Dok sam bila klinka bilo je minimalno 30 uglavnom djevojaka, s kojima sam imala vrh komunikaciju, s nekim cak i u kontaktu, ako nista na fb. Lijepa uspomena jer toga vise nema. Sve je to samo prestalo, svi su napustili ovu zajednicu. U tom periodu, kad sam bila klinka, 17 godina, i fb je poceo harat internetom, imala sam 3000 prijatelja. Ma ja sam sebi bila cool, "in", top. Konverzacija i s turcinom i arapom i nekakvim iz Malezije sto smara i slicno. Mozda je nekom i to poznato :D :D Nasla sam tu, pa meni komotno izgleda, ne ureklo se, covjeka svog zivota. Nasa prica krece ovako. Od prijatelja na fejsu, pa njegov prijatelj je bio on, tako nekako. I kuntu i pantu sam imala tu. On iz drugog grada, 3h autobosom od mene sada, a tada malo manje s obzirom na studiranje. Nije me zainteresovao odmah uopste. Vidjela sam da je urban, raja a vala jest mi malo i isao na zivce jer se folirao statusima. I plaho mi je znao ici na zivce. Al je bio sladak, dakle bio je simpatican :D Jednog dana shareujem ja svoju sliku. Isfotosopiranu, a jest, priznajem. Kad on prokomentarisa " too much photoscape" gdje smo se mi skrvili i ja mu nesto oSujem. Sjecam se, da sam ga ili blokirala ili obrisala ali se opet nasao u mojim prijateljima nakon nekog vremena, gdje ni ja blage veze nemam kako. Proslo je par mjeseci, cini mi se, javlja se on meni ovako: (Pazite, to je 2011 godina,jesen) 'Mislim da sam te vidio na Grbavici ovih dana u troli. Lijepe crte lica.' Na sta mu ja odgovorih hvala, ali da je to nemoguce jer sam danima u kuci, bolesna Ha morao je nekako zapoceti Malo po malo krenusmo mi da se dopisujemo sve cesce. Jedva sam cekala da se buraz makne s kompjutera, da izlazi, putuje samo da tipkamo. Isti interesi, teme, istomisljenici, pozitiva i smijeh Dosli smo do te faze da sam internet koristila na casovima u skoli, on na faxu, s rajom nebitno, samo da smo tu iako nismo to jedno drugom govorili niti ista priznavali. Pocela su i srca i osjetila sam da mu mogu vjerovati, bas da je osoba od povjerenja. Svaki dan je bio tu, isti, sa istim salama, bez da se ikada zalio na bilo sta. Za njeg nije postojalo kao ni dan danas trunka tuge, pesimizma, nikada to ne pokazuje, i kako sam shvatila kao da ima odbrambeni mehanizam, ko reketom da otjera bilo sta sto mu moze pokvarit raspolozenje. Uglavnom, tipkali smo od 19 do 7. Prozivali se, esemesali, u par navrata progovorili koju, mada smo imali istu dozu sramezljivosti za nesto vise. Ovo je pocetak price. Zacrtala sam, ako se udam za njeg i ostvarimo nesto nase objavit cu javno nasu pricu ma nek i na klixu osvane :D 7 godina smo cekali na nas prvi susret. Sedam dugih godina. Sta je dalje bilo, pisat cu u iducim postovima:) I izvinjavam se radi fonta, gresaka ako ih ima, posto tipkam na mobilnom. ne_kontam_te_ba hvala ti sto si me na neki nacin nagovorio da pisem:)

17.06.2019.

Ima li?

Imal ovdje normalnih il smo svi pukli na zivcima? Il smo ono pola pola ?:D


Counter
250